Prvi pregled ortodonta trebalo bi planirati oko 7. godine života djeteta. Čak i kada se roditeljima čini da su zubi zdravi i pravilno poredani zagriz može biti takav da zahtijeva praćenje ili ranu intervenciju.

Kontinuiranim ortodontskim praćenjem u ranoj dobi moguće je prepoznati brojne ortodontske anomalije, obrasce rasta i odstupanja od normalnog rasta i razvoja. Roditelje možemo na vrijeme uputiti u mogućnosti ortodontske terapije kao i u dob u kojoj se ona provodi.

Ni u kojem slučaju prvi ortodontski pregled ne bi trebalo odgađati ''dok ne izrastu svi trajni zubi''. Ponekad mliječni zubi ne ispadaju, a trajni ne rastu zbog ozbiljnog razloga, npr. uklještenog zuba (impakcija), prekobrojnog zuba (hiperdoncija) ili nepostojanja zametka trajnog zuba (hipodoncija). Ovakva stanja specijalist ortodoncije može prepoznati u dovoljno ranoj fazi i pravovremenom intervencijom postići nicanje svih zubi bez kirurških zahvata, vađenja i drugih komplikacija.

U Ordinaciji dentalne medicine Stipetić možete birati između raznih vrsta bravica, od klasičnih metalnih bravica do estetskih keramičkih ili safirnih bravica u boji zuba, samoligirajućih (self-ligating) i Damon bravica. U ponudi također imamo zlatne bravice i mini bravice manjih dimenzija od klasičnih bravica.

Koji aparatić je najbolji za vas odlučit ćete u dogovoru s ortodontom, no s vašim odabirom ne možete pogriješiti.

Materijali koje koristimo u ortodonciji spadaju među najnaprednije materijale koji se koriste u svijetu medicine. Žičani lukovi poput nitinolskih slitina rezultat su višegodišnjeg razvoja i napredne tehnologije, a inicijalno su razvijeni za potrebe vojne industrije i svemirskog programa.

Pratimo najnovije trendove i oslanjamo se na provjerene i znanstveno utemeljene koncepte rada, a u odabiru tehnologije ne kalkuliramo i ne štedimo. Sve bravice, žice, lukovi i ostali materijali koje koristimo premium su kvalitete renomiranih proizvođača koji predstavljaju lidere u proizvodnji ortodontskog asortimana.

Kod odabira pravog aparatića preporuka je konzultirati se s ortodontom. Unatoč sve većoj popularnosti alignera i nekim njihovim nedvojbenim prednostima fiksni ortodontski aparati još uvijek su najučinkovitiji i najpredvidljiviji način ispravljanja zubi.

Kompleksnije slučajeve često nije moguće riješiti samo alignerima. Kako bi maksimizirali terapijski učinak u takvim situacijama alignere vrlo često kombiniramo s fiksnom ortodontskom terapijom.

O tome koji oblik terapije je optimalan za vas najbolje može procijeniti jedino specijalist ortodoncije.

Važnije od odabira same naprave je odabir pravog ortodonta. Zašto je tome tako?

Cilj ortodoncije je uvijek isti - besprijekorno zdrav i lijep osmijeh u svakoj životnoj dobi. Međutim, zube ne pomiču bravice već ortodont!

Koliko god sofisticirani bili, aparatići za zube samo su alati u rukama ortodonta. U rukama specijalista ortodoncije koji ih u potpunosti razumije i pravilno koristi omogućuju ciljano i precizno pomicanje zubi. I to primjenom vrlo blagih i biološki prihvatljivih sila.

Osim napredne tehnologije najvažniji alat u rukama ortodonta je njegovo znanje.

Dobar ortodont mora dobro poznavati anatomiju glave i vrata, biologiju, fizionomiju lica, obrasce rasta i sl. Mora dobro razumjeti zakonitosti fizike i biomehaničke principe pomaka zubi kao i biološki odgovor tkiva na te pomake. Dobar ortodont mora znati koristiti prednosti moderne tehnologije, ali i biti svjestan određenih kliničkih ograničenja - kako tehnoloških tako i bioloških.

Izvrstan ortodont mora imati oko za detalje i biti vrsni esteta. Od iznimne je koristi ako posjeduje polivalentno iskustvo i znanje iz drugih specijalističkih grana poput protetike, estetike, parodontologije, kirurgije i sl. Dobar ortodont mora biti iskusni dijagnostičar, nerijetko i psiholog, mora razumjeti želje i potrebe pacijenta, uključivati pacijenta u proces donošenja odluka i uvijek razmišljati dva koraka unaprijed. Mora znati saslušati, znati motivirati (posebno one najmlađe), a kako bi terapija tekla na najučinkovitiji mogući način mora biti spreman odvojiti dovoljno vremena za svaku fazu vaše terapije.

Pravi ortodont aktivno promišlja o svom pacijentu cijelo vrijeme trajanja terapije i odvaja svoje vrijeme za vas i onda kada toga niste ni svjesni, prati i analizira postignute rezultate i planira daljnje korake.

Ukoliko želite maksimizirati terapijski potencijal i iskoristiti brojne dobrobiti koje ortodoncija pruža ništa manje važno nije u čijim ste rukama.

Vrijeme trajanja ortodontske terapije može se razlikovati od slučaja do slučaja, ovisno o problematici, vrsti ortodontske naprave, dobi pacijenta i specifičnoj situaciji u ustima. Prosječno vrijeme trajanja terapije je 18 mjeseci do dvije godine. Kod zahtjevnijih slučajeva to može biti i nešto duže.

Kod jednostavnijih slučajeva i pacijenata kod kojih je ortodontska terapija indicirana kao predtretman protetskoj terapiji, ortodontska terapija može biti gotova za svega par mjeseci.

Ortodontsku terapiju djece i odraslih u našim ordinacijama vodi isključivo specijalist ortodoncije, mr. sc. dr. Andro Stipetić.

Specijalist ortodoncije postavlja i skida aparatić za zube i vodi brigu o svim fazama vaše terapije, od planiranja i dijagnostike do finishinga i retencije.

Dobrobiti ortodontske terapije su brojne. Neke od dobrobiti ortodontske terapije su sljedeće:

● postizanje i očuvanje zdravlja kompletnog žvačnog sustava

● pravilna funkcija žvakanja i govora, pravilan izgovor

● lakša oralna higijena

● prevencija karijesa i parodontnih bolesti

● pravilan zagriz, pravilan prijenos žvačnih sila, manje pucanja i trošenja zubi

● prevencija boli žvačnog zgloba, čeljusti, glave i vrata

● skladan i lijep osmijeh

● punije usne

● postizanje harmonije lica

● povećanje samopouzdanja i sigurnosti

U rukama pravog ortodonta ortodoncija je više od ''ravnanja zubi''!

Nošenje aparatića za zube nije bolno. Normalno je osjetiti blagu nelagodu, pritisak ili zatezanje nakon postave aparata ili iznimno nakon nekih reaktivacija, ovisno koliko su zubi zbijeni ili nepravilni.

Ukoliko dođe do pojave boli ona traje u prosjeku 3-5 dana, a najizraženija je 24h nakon postave aparata. U tom slučaju preporuča se žvakanje mekane hrane ili žvakaćih guma. Žvakanje potiče cirkulaciju i iscrpljuje neurotransmitere za bol pa time smanjuje neugodne senzacije. Po potrebi može pomoći tableta protiv bolova.

Period nošenja aparatića posebno je vrijeme u životu i zahtjeva posebnu brigu i njegu.

Prednost ortodontske terapije je što ortodontske kontrole ne traju dugo i obavljaju se u prosjeku svakih 6-8 tj pa su vrlo zahvalne za planiranje i lako se daju ukomponirati u saturirani raspored, što je posebno važno pacijentima koji nam dolaze iz udaljenih mjesta i inozemstva.

Recidiv je sklonost zubi da se nakon završene ortodontske terapije vraćaju u svoj prvobitni položaj. Može biti posljedica normalnih promjena u rastu, djelomične bezubosti, odgađanja protetske terapije ili promjena u ustima poput kvarenja zubi, upale zubnog mesa, parodontne bolesti i sl.

Retencija je sastavni i neizostavni dio ortodontske terapije, a ima za cilj spriječiti neželjene pomake zuba te pratiti i održavati postignute rezultate. Prema aktuelnim smjernicama AAO-a (American Association of Orthodontists) uključuje fiksnu i mobilnu retenciju.

Nedostatak samo jednog zuba može dramatično narušiti izgled lica, ali i dovesti do niza nepoželjnih promjena u stomatognatom sustavu. Osim narušene estetike dolazi do promjena u zagrizu, pomicanja i naginjanja susjednih zubi kao i izrastanja zubi suprotne čeljusti u slobodan prostor.

Nepotpuni zubni niz dovodi do promjena u položaju i rasporedu ostalih zubi što rezultira krivim zagrizom, nepovoljnim prijenosom sila, pojačanim trošenjem, parafunkcijama i sl. Kod pacijenata kojima ''plombe često pucaju'' ovakvo stanje može biti razlog trajnog nezadovoljstva i nepovjerenja u stomatologe.

Posljedice nepotpunog i neispravnog zagriza s vremenom mogu dovesti do oštećenja čeljusnog zgloba, razvoja parodontnih bolesti, nastanka džepova i novih karijesa. Brzom intervencijom nadoknađujemo izgubljene zube prije nego njihov nedostatak generira cijeli niz nepovoljnih promjena i komplikacija koje otežaju rješavanje početnog stanja.

Lom zuba moguće je reparirati ako se radi o manjem lomu zubne krune. Veći lomovi zubne krune koji nisu zahvatili korijen zuba načešće zahtjevaju ozbiljniju protetsku opskrbu intrakanalnom nadogradnjom i krunicom.

Zub zahvaćen vertikalnom frakturom koja seže u korijen zuba (‘raskoljeni zub’) potrebno je izvaditi.

Iako može biti napravljen i na implantatima klasični most služi premostiti jedan ili više zubi u nizu oslanjanjem na susjedne zube. Danas implantati predstavljaju terapiju izbora u mnogim situacijama jer njihovom ugradnjom nema potrebe za brušenjem zdravih susjednih zubi no još uvijek postoje situacije kada smo skloniji izradi mosta. 

U slučajevima kada su susjedni zubi oštećeni, opsežno nadograđeni dotrajalim ispunima i fasetama ili iz bilo kojeg razloga zahtjevaju protetsko zbrinjavanje, most predstavlja optimalno rješenje jer istovremeno nadoknađuje zube koji nedostaju i trajno rekonstruira susjedne zube u lošem stanju. 

Most nije nužno bolje rješenje u odnosu na implantate no kada je u pitanju odluka između većeg broja implantata ili mosta često je most ekonomičnije rješenje.

Za vrijeme izrade trajnog rada zube opskrbimo privremenim radovima ili provizorijima kako bi ih zaštitili, a svojim pacijentima omogućili nesmetanu funkciju i estetiku.

Djelomična bezubost izraz je za svaki nedostatak više od jednog zuba (ne računajući izvađene umnjake) neovisno o broju i rasporedu preostalih zubi unutar iste čeljusti.

Potpuna bezubost označava gubitak svih zubi jedne čeljusti, a apsolutna bezubost gubitak svih zubi obje čeljusti.

Postupak ugradnje implantata provodi se pod lokalnom anestezijom i kao takav u potpunosti je bezbolan. Na precizno odabrano mjesto postavlja se titanski vijak koji srasta s kosti 3-6 mjeseci. Za to vrijeme pacijent se vraća svojim redovnim funkcijama.

Za potrebe implantološke terapije potrebno je u prosjeku 4-5 posjeta prema sljedećem protokolu:

1. posjet – implantacija odnosno ugradnja implantata
2. posjet – uzimanje otiska (3-6 mjeseci od implantacije)
3. posjet – proba metala (7-14 dana od otiska)
4. posjet – proba keramike i ukoliko nema potrebe za dodatnim korekcijama cementiranje
5. posjet – dodatne posjete služe za eventualne korekcije i support

Napomena: planiranje i realiziranje implantološke terapije je delikatan proces i ovisi o zdravstvenom stanju pacijenta kao i pridržavanju uputa liječnika. Ovaj prikaz služi isključivo u svrhu lakšeg razumjevanja implantološkog protokola dok se točan plan terapije dogovara individualno od pacijenta do pacijenta i prilagođava individualnim potrebama pacijenta.

Oseointegracija je proces srastanja implantata s kosti i traje 3-6 mjeseci nakon implantacije odnosno ugradnje implantata. Ovaj period od iznimne je važnosti za konačnu stabilnost i trajnost implantata, a time i za uspješnost implantacije.

Zubni implantati izrađeni su od titana, biokompatibilnog materijala koji ne uzrokuje alergijske reakcije. Titan potiče koštane stanice osteoblaste na stvaranje nove kosti. Time se učvršćuje položaj implantata u kosti i stvara nova kost koja bi u suprotnom bila sklona atrofiji odnosno postepenom propadanju.

Implantat je zamjena za korijen izgubljenog zuba. Takav umjetni korijen služi kao osnova za izradu krunice (ako je potrebno nadomjestiti jedan zub), odnosno mosta ili proteze (ako je potrebno nadomjestiti više zubi ili sve zube).

U medicini ne postoji univerzalna terapija za sve pa tako ni implantat koji predstavlja optimalno rješenje za svaku situaciju i svakoga. Točan tip i vrsta implantata kao i njihov broj i mjesto ugradnje određuju se prema individualnim potrebama pacijenta, a nakon temeljite analize stanja u ustima i precizne dijagnostike koja nam u tome pomaže.

Za terapiju implantatima ne postoji gornja dobna granica dok je preporučljiva donja granica završetak rasta i razvoja, oko 18 godine života.

Relativne kontraindikacije za ugradnju implantata su nedostatak koštanog volumena i smanjena gustoća kosti, loša oralna higijena, pušenje.

Implantati se ne preporučuju u slučaju sistemskih bolesti kao što su uznapredovala osteporoza, nekontrolirani dijabetes, u slučaju malignih oboljenja, kod transplantiranih pacijenata, pacijenata na terapiji zračenjem, bifosfonatima i sl..

Brojni su uzroci promjene boje zuba, a možemo ih podijeliti na vanjske (površinske) i unutarnje (dubinske). 

Vanjski uzroci promjene boje najčešće su posljedica životnih navika poput pušenja te konzumacije kave, čaja i tamnih pića.

Unutarnji uzroci obojenja zuba su kompleksniji, a mogu biti posljedica odlaganja pigmenata u samu strukturu zuba, kao npr. obojenja nastala primjenom pojedinih antibiotika ili posljedica genetike odnosno starenja. Također mogu nastati uslijed odumiranja živca unutar zuba (gubitak vitaliteta) te kao posljedica neispravnog liječenja.

Vanjska obojenja se obično lakše tretiraju od unutarnjih. Proces izbjeljivanja unutarnjih obojenja dugotrajniji je i razlikuje se ovisno o uzroku.

Profesionalno izbjeljivanje (izbjeljivanje pod kontrolom stomatologa) nije štetno za zube. Osim promjene boje caklina i dentin ostaju intaktni i struktura zuba ostaje nepromjenjena. Izbjeljivanje može biti štetno za okolna meka tkiva i sluznicu usne šupljine ukoliko ga provodi needucirana osoba bez adekvatne opreme i stručne kontrole.

Kao i svaki drugi postupak i izbjeljivanje zubi ima svoje indikacije i kontraindikacije. Za razumijevanje zahvata važno je između ostalog znati da se restaurativni i protetski radovi (plombe, krunice, mostovi) ne izbjeljuju klasičnim izbjeljivanjem. Postupak izbjeljivanja zubi kao i sva popratna oprema predviđeni su za prirodne zube te kao takvi moraju biti strogo provjereni od strane proizvođača i ne smiju biti štetni.

U Ordinacijama dentalne medicine Stipetić koristimo moderni Beyond sustav izbjeljivanja koji nije štetan niti agresivan za zube.

Izbjeljivanje zubi idealno je za osobe koje imaju zdrave zube, a željele bi imati svjetlije zube i ljepši osmijeh. Izbjeljivanje se ne preporuča u dobi ispod 16 godina te kod trudnica i dojilja.

Profesionalno izbjeljivanje može izbjeliti zube i do nekoliko nijansi, a koliko će dugo zubi ostati bijeli ovisi prije svega o individualnim navikama pacijenta. Učinak će trajati kraće kod pušača ili osoba koje češće konzumiraju namirnice s većim kromatogenim potencijalom (kava, čaj, crno vino, tamni sokovi i sl.). Iste proizvode poželjno je izbjegavati prvih nekoliko dana nakon zahvata.

U današnje vrijeme sve češća alternativa klasičnim ljuskicama su nanokompozitne ljuske i fasete. Postoji više tehnika kako ih možemo napraviti, a svima je zajedničko da za potrebe njihove izrade nije potrebno brusiti prirodne zube.

Izrađuju se direktno u ustima pacijenta i gotove su u jednoj posjeti, nema potrebe za uzimanjem otisaka, slanjem modela u laboratorij, izradom provizorija i sl. Lako se repariraju i održavaju.

Obzirom na njihove brojne prednosti danas predstavljaju jedno od najelegantnijih i najpoštednijih rješenja na putu do prekrasnog osmijeha. U rukama našeg specijaliste dr. Andre Stipetića u potpunosti reproduciraju izgled prironih zubi.

Pjeskarenjem i poliranjem otklanjamo pigmentacije i mrlje s površine zuba i vraćamo zubima prirodni sjaj. Pritom se služimo posebnim tuševima za usta i finim polirerima. I pjeskarenje i poliranje sastavni su dio profesionalnog čišćenja zubi i preporuča ih se provesti u prosjeku dva puta godišnje uz profesionalno čišćenje i u sklopu redovne kontrole.

Parodontna bolest (popularno 'parodontoza' ili 'paradentoza') nastaje kao posljedica upalnih promjena oko zuba. Za nastanak upale odgovorne su zubne naslage (plak i kamenac) koje se u ustima normalno stvaraju no obiluju bakterijama i bakterijskim toksinima koje izazivaju upalu i razvoj bolesti.

Promjene prvo zahvaćaju gingivu (gingivitis), a ako se uzrok upale na vrijeme ne prepozna i ne otkloni bolest počinje zahvaćati dublje strukture parodonta pa govorimo o parodontitisu. Parodontitis dovodi do razaranja kosti, stvaranja  džepova i rasklimavanja zuba.

Parodontna bolest je podmukla i asimptomatska. Prve smetnje (kao npr. krvarenje desni, osjetljive ili otečene desni, neugodni zadah ili okus, promjene u položaju zubi ili veća pomičnost zubi) mogu nastati tek u odmakloj fazi.

Najčešći uzroci upalnih promjena su:

- tvrde i meke naslage na zubima kao i neadekvatna oralna higijena

- neredovite posjete zubaru i neredovito profesionalno čišćenje zubi

- odstojeći ispuni (plombe), dotrajale krunice ili mostovi i sva mjesta među zubima gdje se zadržava hrana

- kompresije među zubima (stisnuti, rotirani, nagnuti zubi i sl)

Povećan rizik za nastanak upalnih promjena i razvoj bolesti postoji u slučajevima kada su ostvareni neki od gore navedenih uvjeta.

Poseban rizik od nastanka parodontne bolesti nose osobe s genetskom predispozicijom (otac ili majka imali parodontitis), pušači, pacijenti s nekontroliranom šećernom bolesti, hormonalnim promjenama i sl.

Bolest je moguće prepoznati u obliku upalnih promjena koje prvo zahvaćaju sluznicu oko zuba (gingivu), a očituju se crvenilom i edemom gingive (gingivitis). Gingiva je ranjiva i osjetljiva pa može doći i do krvarenja prilikom četkanja. 

U slučaju parodontitisa prve smetnje obično nastaju u već uznapredovaloj fazi. Znak da nešto nije u redu mogu biti krvarenje, povlačenje zubnog mesa, pomičnost zuba, neugodni okus i/ili zadah, promjene u položaju zubi, zadržavanje hrane, otežano čišćenje nekih mjesta i sl.

Razaranjem kosti i parodontnih vlakana koja drže zub za kost stvaraju se zakutci puni bakterija i granulacija - parodontni džepovi. Što je džep dublji lakše se kontaminira novim sadržajem i veću upalu stvara. Parodontni džep postaje tako uzrok kronične upale oko zuba. Teže ga je samostalno čistiti pa su potrebne češće kontrole i profesionalna čišćenja kod stomatologa. Postojanje parodontnih džepova predstavlja rizik za trajni gubitak zuba.

U sprečavanju razvoja parodontnih bolesti ili njihovog daljnjeg napredovanja najvažnije je na vrijeme prepoznati znakove bolesti odnosno sklonost razvoju istih, što je moguće u sklopu redovne kontrole.

Prisutost parodontne bolesti dijagnosticira se analizom ortopantomogramske snimke čeljusti, sondiranjem dubine džepova i mjerenjem parodontoloških indeksa (indeks plaka, krvarenja, pomičnosti zuba).

Važnu ulogu u postavljanju dijagnoze imaju mikrobiološki testovi (brisevi) i obiteljska anamneza obzirom da u etiologiji nastanka parodontne bolesti važan faktor predstavljaju i nasljedni faktori (genetika).

Inicijalna parodontološka terapija sastoji se od dvije faze:

1.faza uključuje profesionalno čišćenje tvrdih i mekih zubnih naslaga sa vidljivih površina zuba (iznad razine zubnog mesa), edukaciju i motivaciju pacijenta.
Pacijentima dajemo upute o pravilnoj oralnoj higijeni (vrsta četkice, tehnika četkanja, zubna svila, interdentalne četkice, tuševi za usta, antiseptici za usta, kako i kada ih koristiti i sl).

2.faza uključuje dubinsko čišćenje (ispod razine zubnog mesa) i provodi se pod lokalnom anestezijom. Obuhvaća struganje i poliranje korijena, čišćenje granulacija i bakterijskog biofilma, uklanjanje bolesnog tkiva džepa, dezinfekciju i ispiranje džepa antisepticima i sl.

Inicijalna parodontološka terapija najčešće se provodi u dvije do četiri posjete. Po potrebi ju potpomažemo antibiotskom terapijom. Kod umjerenih oblika parodontitisa ova faza terapije najčešće je dovoljna kako bi se bolest držala pod kontrolom.

Nakon inicijalne terapije nužno je redovito praćenje pacijenta i recall.

Recall je sustavno praćenje pacijenata. Nakon jednom provedene inicijalne terapije stanje u ustima treba održavati pod kontrolom. Suradnja pacijenta od iznimne je važnosti za uspjeh terapije.

Kod umjerenih oblika parodontne bolesti redoviti kontrolni pregledi i preventivni programi trebali bi u početku biti svaka 3-4 mjeseca, a kod uznapredovalih oblika parodontitisa i češće, prema preporuci stomatologa.

U ordinacijama dentalne medicine Stipetić svi pacijenti imaju priliku proći ITOP sustav profilakse, a parodontološkim pacijentima upućujemo poziv na redovite kontrole koje se dogovaraju individualno u svrhu praćenja i supporta.

iTOP (Individually Trained Oral Prophylaxis) ili individualni trening oralne profilakse revolucionarni je Švicarsko – Njemački instrukcijski koncept edukacije i motivacije pacijenata na pravilno samostalno održavanje oralne higijene. Namjenjen je svim dobnim skupinama, a ima za zadaću unaprijediti njegu zubi i podignuti ju na viši nivo - i to prema individualnim potrebama pacijenta. Ovime nastojimo pripremiti pacijente na pravilno samostalno održavanje zubi i parodonta.

Zubna pulpa je rahlo vezivno tkivo sastavljeno od različitih stanica, krvnih žila i živaca. Osim što hrani zub, zubna pulpa ima i senzoričku funkciju (registracija temperaturnih promjena, mehaničkih i kemijskih iritacija), a odgovorna je i za pokretanje upale kao obrambenog odgovora organizma.

Infekcijom zuba bakterije napreduju do otvora na vrhu korijena i prolaze u kost gdje uzrokuju upalu kosti - periapikalni proces ili granulom. Ovaj patološki proces leglo je bakterija i infekcije koja se iz kosti krvotokom može diseminirati dalje u organizam. 

Iako se u većini slučajeva uspješno liječi bez većih komplikacija, kod sistemskih bolesnika (srčani bolesnici, bubrežni bolesnici, pacijenti s umjetnim srčanim zaliscima i sl.) prisutnost infekcije može ozbiljno kompromitirati opće zdravstveno stanje.

Endodontsko liječenje zuba podrazumjeva uklanjanje bakterija i inficiranog tkiva zubne pulpe (‘zubnog živca’) ručnim i strojnim instrumentima, dezinfekciju i ispiranje kanala, sušenje te ispunjavanje unutrašnjosti zuba posebnom vrstom punjenja.

Liječenje zuba provodi se kako bi se zaustavilo širenje infekcije iz zuba dalje u organizam, a zub spasilo od propadanja.

Nekad je liječenje zuba podrazumjevalo nebrojene dolaske zubaru i znalo trajati tjednima i mjesecima. Danas zahvaljujući modernoj aparaturi i suvremenoj tehnologiji endodontski zahvat provodimo u jednoj posjeti.

U nekim slučajevima to nije moguće pa se liječenje provede u 2-3 posjete, no između posjeta zub je opskrbljen posebnom vrstom uloška i zatvoren privremenim ispunom kako bi pacijent mogao normalno funkcionirati.

Endodontski liječen zub može vršiti svoju funkciju jednako kao i zdravi zub. Ipak, pacijentima nastojimo ukazati na važnost adekvatne postendodontske opskrbe liječenih zubi kako bi se umanjio rizik od eventualnog pucanja.

Ispunjeni ili avitalni zubi gube elastičnost pa postaju krhki i skloniji pucanju. Kako bi se na vrijeme prevenirala mogućnost veće frakture i gubitak zuba uslijed loma potrebno je zub na vrijeme adekvatno nadograditi. 

Obzirom da je većina endodontski liječenih zubi prije liječenja bila zahvaćena opsežnim karijesnim procesom ili je u prošlosti već nadograđena velikim ispunima takve zube potrebno je zaštititi krunicom i na taj način mogućnost loma zuba i/ili korijena svesti na minimum.

Znak patološkog procesa u zubu najčešće je preosjetljivost zuba i izražena pulsirajuća bol koja može nastati spontano.

Usprkos tome ima situacija kada ‘zubni živac’ može odumirati polako i bezbolno, zbog sporo napredujuće upale ili traume zuba (obično pad ili udarac u djetinjstvu).

Za razliku od traume, kronični periapikalni proces (granulom), neadekvatno liječen zub ili zaostali korijen mogu također biti dugo vremena mirni i bezbolni no ovakvi zubi su ‘tempirane bombe’ i potrebno ih je sanirati u što kraćem roku.

Čest slučaj su i reinfekcije već liječenih zubi zbog neadekvatnih nadogradnji i sekundarnog karijesa. Kad prodru u liječeni zub bakterije otapaju punjenje unutar zuba, razmnožavaju se i putuju prema vrhu korijena i kosti. Slično kao i kod vitalnog zuba samo što u ovom slučaju napreduju kroz zub bezbolno sve dok ne izazovu upalu kosti - tada zub postaje osjetljiv na zagriz.

Bakterije koje su uslijed širenja karijesa ili loma zuba prodrle u pulpu zuba izazivaju raspadanje tkiva pulpe i razmnožavaju se. 

Neliječenjem zuba bakterije napreduju kroz korijenske kanale prema otvoru na vrhu korijena i počinju naseljavati okolno koštano tkivo uzrokujući upalu kosti - periapikalni proces ili granulom. Ovdje stvaraju potencijalno žarište (fokus) od kuda se krvotokom diseminiraju dalje u organizam.

Kod jačih upala ili smanjenog imunološkog odgovora doći će do stvaranja gnoja koji se širi izvan zuba i razara kost oko zuba što može izazvati i pojavu većeg otoka vidljivog na licu.

Fokusi ili žarišta su lokalizirani bakterijski procesi koji predstavljaju leglo bakterija i infekcije. Ako se počnu širiti krvotokom u određenim okolnostima uzrokuju oboljenja udaljenih tkiva i organa. Najčešće se bolest manifestira kožnim promjenama, ispadanjem kose ili brade u obliku okruglih areala. Liječenjem bolesnog zuba i isključivanjem uzroka promjene na koži ili vlasištu spontano prolaze. Fokus može biti neliječeni zub, periapikalni proces ili granulom, parodontni džep, apsces, zaostali korijen itd.

U posebno rizičnu skupinu spadaju imunokompromitirani pacijenti kao i sistemski bolesnici (srčani bolesnici, bubrežni bolesnici, pacijenti s umjetnim srčanim zaliscima i sl) kod kojih diseminacija bakterija u već bolesne organe može predstavljati po život opasno stanje.

Jednostavniji kirurški zahvati gotovi su u prosjeku u 20-30 min. Svi zahvati provode se u lokalnoj anesteziji i kao takvi potpuno su bezbolni.

Umnjaci su zubi koji posljednji niču, a tijek njihovog nicanja je često nepredvidiv. Povremeno mogu dobiti impuls za nicanje što može rezultirati umjerenim do jačim bolovima koji prestaju unutar nekoliko dana pa kirurška intervencija nije potrebna. Ako su pak ovakve bolne epizode učestale u konzultaciji sa stomatologom može se razmišljati o operativnoj terapiji - vađenju umnjaka.

Često zbog nedostatka prostora kod nicanja umnjaci ostaju zarobljeni (impaktirani) u čeljusnoj kosti pa nikada ne niknu. Kao takvi mogu zauvijek ostati mirni i ne uzrokovati nikakve probleme ili povremeno dobiti impuls za nicanje što može rezultirati slabijim ili jače bolnim epizodama. U vrijeme nicanja umnjaka poželjne su češće kontrole kako bi se na vrijeme otklonili eventualni problemi vezani uz njihovo nicanje.

Perikoronitis je upala zubnog mesa oko djelomično izniklog umnjaka. U slučajevima kad umnjak probije, ali zbog nedostatka prostora ne nikne do kraja može ostati prekriven dijelom sluznice ili gingive nalik na poklopac (operkulum). Ispod takvog poklopca stvara se zakutak kojeg je nemoguće adekvatno čistiti, a u kojeg ulaze hrana i bakterije koje mogu biti uzrok gnojenja, infekcije i kvarenja zuba. Postupak uklanjanja operkuluma naziva se cirkumcizija.

Cirkumcizija je postupak uklanjanja viška zubnog mesa (tzv. operkuluma), najčešće elektrokauterom ili laserom. Oslobođena površina umnjaka dostupna je tada čišćenju čime je smanjena vjerojatnost infekcije i kvarenja zuba. Zahvat je brz, jednostavan i bezbolan (provodi se u lokalnoj anesteziji). Ako se operkulum pravilno i na vrijeme otkloni moguće je prevenirati mnoge neugodne posljedice nicanja umnjaka, a nerijetko i izbjeći njihovo vađenje.

Prvi mliječni zubići počinju nicati već oko 6. mjeseca života, a do kraja 2. godine u ustima bi trebalo biti prisutno svih 20 zdravih mliječnih zubi. Trajni zubi počinju nicati oko 6-7. godine života i niču sve do 13-14. godine.

Pravo vrijeme za prvi posjet stomatologu je između navršenih 6 mjeseci i godinu dana života za vrijeme nicanja prvih mliječnih zubi. Prvi susret s doktorom morao bi za dijete biti ugodan zato je upravo period nicanja prvih zubića pravo vrijeme i za prvi posjet stomatologu dok su mliječni zubi zdravi.

Prvih nekoliko posjeta trebalo bi obaviti dok nema potrebe za bilo kakvim intervencijama. Idealno ih je planirati usputno, npr. u pratnji starijem bratu ili seki koji već samostalno, veselo i suradno sjeda na stomatološki stolac.

Redovne kontrole planiraju se individualno u dogovoru sa stomatologom, u prosjeku svakih 6 mj.

Češće kontrole u razmacima 3-4mj dobrodošle su u najranijoj dobi te u vrijeme izmjene zubi između 6-14. godine obzirom da su baš u to vrijeme stalno prisutne promjene u ustima (mliječni zubi ispadaju, a zamjenjuju ih trajni).

Mliječni zubi su prethodnici trajnih, ali to ih ne čini manje važnima. Dapače, zdravi mliječni zubi čuvaju prostor za svog nasljednika, usmjeravaju njegovo nicanje i potiču pravilan rast i razvoj čeljusti. U slučaju preranog gubitka mliječnih zubi može doći do pogrešnog pozicioniranja trajnih zubi i do različitih ortodontskih anomalija.

Navike koje dijete usvoji u najranijoj dobi održavanjem mliječnih zubi navike su koje će kasnije olakšati i brigu o trajnim zubima. Briga o zdravlju mliječnih zubi zapravo je generalna proba za brigu o trajnima.

Mliječne zube trebalo bi očuvati u ustima do nicanja trajnih jer osim što čuvaju mjesto za svog trajnog nasljednika pomažu i usmjeravaju njegov rast. Iznimno u slučaju ako mliječni zub predstavlja prepreku trajnome zubu ili negativno utječe na njegov rast može se razmišljati i o vađenju mliječnog zuba.

Prvi posjet ortodontu trebalo bi planirati čim počnu nicati trajni zubi, oko 7. godine života. Čak i kada se roditeljima čini da su zubi zdravi i pravilno poredani zagriz može biti takav da zahtijeva praćenje ili ranu intervenciju.

Kontinuiranim ortodontskim praćenjem u ranoj dobi moguće je prepoznati brojne ortodontske anomalije, a roditelje uputiti u mogućnosti ortodontske terapije kao i u dob u kojoj se ona provodi.

Ni u kojem slučaju prvi ortodontski pregled ne bi trebalo odgađati ''dok ne izrastu svi trajni zubi''. Ponekad mliječni zubi ne ispadaju, a trajni ne rastu zbog ozbiljnog razloga, npr. uklještenog zuba (impakcija), prekobrojnog zuba (hiperdoncija) ili nepostojanja zametka trajnog zuba (hipodoncija). Ovakva stanja specijalist ortodoncije može prepoznati u dovoljno ranoj fazi i pravovremenom intervencijom postići nicanje svih zubi bez kirurških zahvata, vađenja i drugih komplikacija.

Pečaćenje zubi preventivni je postupak kojim se zdravi zubi čuvaju od nastanka karijesa. Neki zubi poput kutnjaka i pretkutnjaka morfološki su složenije građe pa su njihove žvačne površine građene od jamica i fisura sklonije zadržavanju hrane i plaka. Jamice i fisure predstavljaju uske i često oku nevidljive mikroprostore teško dostupne pravilnom čišćenju. Upravo ta mjesta predstavljaju predilekcijska mjesta za nastanak karijesa.

Kako bi se prevenirala pojava karijesa i time smanjila vjerojatnost budućih popravaka, potpuno bezbolno i bez ''brušenja'' fisure i jamice na zubima impregniraju se posebnim za to predviđenim materijalom. Na taj način popune se svi oni sitni mikroprostori skloni nakupljanju plaka i kvarenju.

Pečaćenje fisura neinvazivan je postupak, siguran, bezbolan i uz malo suradnje djeteta gotov za svega par minuta. Preporuka je zube pečatiti neposredno nakon nicanja dok je površina zuba zdrava i intaktna. Iako je postupak predviđen za trajne zube mogu se pečatiti i mliječni.

Pečaćenje zubi profilaktički je postupak predviđen prvenstveno za trajne zube, no nema razloga da ne bude primjenjen i kod mliječnih. Naime, trajni zubi počinju nicati u dobi od 6-7. godine no ne niknu svi istovremeno. Mijena zubi događa se postepeno do otprilike 11-12. godine života. Ako uzmemo u obzir da od 2. godine života dijete ima sve mliječne zube, to znači da će do dolaska trajnog nasljednika neki mliječni zubi biti prisutni u ustima punih 9-10 godina. Obzirom da su u dječjoj dobi zubi posebno osjetljivi na kvarenje nema razloga mliječne zube ostaviti nezaštićenima.

Često znamo reći - najbolja četkica je ona koja se redovito koristi. Četkica za djecu trebala bi biti mala i mekanih vlakana, a četkanje kružno. U ovoj dobi važnije od same četkice je steći naviku redovitog i pravilnog četkanja. Upotreba vodica za ispiranje usta kod djece nije potrebna.

Pasta za zube za djecu do 6 godina treba imati niski udio fluorida (500 ppmF). Djeca starija od 6 godina mogu koristiti i pastu za odrasle (1000-1500 ppmF). Zube treba četkati dva puta dnevno, ujutro i uvečer prije spavanja. Zadaća roditelja je da dijete motivira na redovito četkanje i pranje, a predškolskoj djeci roditelji bi trebali i dočetkati zubiće.

U najranijoj fazi dovoljno je djetetu prati zube četkicom bez paste. U trenutku kada dijete nauči ispljunuti pastu (otprilike oko druge godine), može se uključiti upotreba dječjih zubnih pasti. Dječje paste sadrže manje količine fluora od onih namjenjenih za odrasle, pa nije strašno ako dijete slučajno proguta manju količinu paste.

Redovni kontrolni pregled trebalo bi planirati svakih 6 mjeseci. Kod djece i adolescenata, posebno u ortodontskoj terapiji, kontrolni pregled s čišćenjem i poliranjem zubi preporuča se provesti minimalno 3-4 puta godišnje, a kod djece sa psihomotornim smetnjama i češće.

Kod imunokompromitiranih bolesnika, transplantiranih pacijenata, dijabetičara i oboljelih od parodontitisa redovite kontrolne preglede i preventivne programe potrebno je provoditi prema preporuci stomatologa.

Na redovnom pregledu kontroliramo stanje u ustima (zube, parodont, sluznicu), pratimo higijenu usne šupljine i primjenjujemo potrebnu profilaksu. Dolasci na redovite kontrole dozvoljavaju nam:

- držati pod kontrolom sumnjive pigmentacije i inicijalne karijesne lezije inspekcijom i laserskom kontrolom
- ranu intervenciju u slučaju eventualnog karijesa, dok kvar na zubima ne uznapreduje (samim time zahvat traje kraće, bezbolniji je, manje invazivan i manje neugodan)
- usporiti progresiju bolesti i produžiti vijek trajanja zubi pacijentima s parodontopatijom
- prevenirati pojavu bolesti kod pacijenata sklonih razvoju ‘parodontoze’
- pravovremeno odgovoriti na pojavu sumnjivih lezija sluznice usne šupljine
- graditi povjerenje i suradnju s najmlađim pacijentima
- educirati djecu i roditelje oko ispravne njege zubi, odgovoriti na vaša pitanja, pomoći vam savjetima

- na vrijeme prepoznati ortodontske anomalije i roditelje uputiti u mogućnosti ortodontske terapije

Čišćenje kamenca i poliranje zubi dovoljno je provesti u sklopu redovnih kontrola, u prosjeku 2 puta godišnje.

Češće kontrole i profilaktička čišćenja (u prosjeku 3-4 puta godišnje) poželjni su kod:
- djece i adolescenata, posebno ako nose ortodontske aparatiće
- pacijenata s implantatima i protetskim radovima
- osoba s višim rizikom za nastanak parodontitisa

Od posebne je važnosti profilaksa i sustavno praćenje sljedećih skupina (> 4 puta godišnje i individualno prema dogovoru):
- pacijenata s uznapredovalom parodontopatijom (‘parodontozom’)
- pacijenata sa šećernom bolesti
- imunokompromitiranih i transplantiranih pacijenata
- oboljelih od maligne bolesti

Pjeskarenje zubi siguran je, bezbolan i u potpunosti neinvazivan postupak profesionalnog čišćenja zubi.

Fine čestice praha natrijeva-bikarbonata u kombinaciji s vodenim mlazom i komprimiranim zrakom sa površine zuba uklanjaju zubni plak i pigmentacije koje se ne mogu odstraniti četkanjem, vraćajući zubima prirodnu boju i sjaj. 

Postupak traje 15-30 minuta nakon čega zubi postaju glatki, sjajni i manje skloni ponovnom nakupljanju plaka i pigmentacija. Prahu je obično dodan okus mentola ili voća kako bi tretman bio što ugodniji za pacijenta.

Pjeskarenje zubi ne odstranjuje zubni kamenac, ali može se provesti u istoj posjeti.

Prvi ortodontski pregled trebalo bi planirati oko 7 godine života. Čak i kada se roditeljima čini da su zubi zdravi i pravilno poredani zagriz može biti takav da zahtijeva praćenje ili ranu intervenciju.

Kontinuiranim ortodontskim praćenjem u ranoj dobi i pravovremenom intervencijom moguće je postići pravilno nicanje svih zubi bez kirurških zahvata, vađenja i drugih komplikacija.

U većini slučajeva preporuča se četkica mekanih vlakana. Četkica bi trebala biti položena u odnosu na zube pod kutem od 45 stupnjeva, a četkanje kružno i temeljito u trajanju 2-3min.

Nakon četkanja preporuča se čišćenje interdentalnih prostora u čemu će vam od koristi biti zubna svila i/ili interdentalne četkice. Odaberite onu pastu koja vam paše i s kojom ste najviše zadovoljni. Dovoljna količina paste na četkici je veličine zrna graška.

U slučaju bolnih senzacija, preosjetljivih zubi, krvarenja desni i sl. konzultirajte se sa svojim stomatologom oko odabira adekvatne paste i četkice.

Interdentalne četkice služe čišćenju prostora među zubima i nadopuna su zubnoj svili. U odabiru prave veličine četkice i načinu kako ju pravilno koristiti pomoći će vam doktor dentalne medicine.

Dentinska preosjetljivost javlja se kada dentin više nije zaštićen caklinom pa su živčani završeci izloženi vanjskim utjecajima. Može nastati kao posljedica temperaturnih ili kemijskih podražaja.

Najčešće se manifestira kao kratkotrajna oštra bol, a može se javiti za vrijeme ili ubrzo nakon konzumacije hladnih odnosno vrućih napitaka, disanjem na usta prilikom sportskih aktivnosti ili nerijetko, kod četkanja zubi. 

Neki od uzroka preosjetljivosti mogu biti:

- erozije nastale konzumacijom kisele hrane i napitaka ili zbog poremećaja prehrane
- potrošenost zubne cakline uslijed noćnog škripanja zubima
- neadekvatni ispuni loših rubova koji propuštaju
- grubo i nepravilno četkanje zubi
- povlačenje zubnog mesa

Terapijske mogućnosti ovise o točnoj etiologiji i uzroku osjetljivosti. Najvažnije je isključiti uzrok neugodnih senzacija stoga se preporuča napraviti stomatološki pregled. Kao prva pomoć mogu poslužiti brojne paste za smanjivanje preosjetljivosti, dostupne u drogerijama i ljekarnama.